Što je proof-of-reserves?
Proof-of-reserves je način da mjenjačnica javno pokaže da stvarno drži coine svojih korisnika. To se najčešće radi pomoću kriptografskih dokaza i onchain podataka koje svatko može provjeriti.
Na prvu to zvuči dovoljno. Ako svaka mjenjačnica može objaviti PoR izvještaj, zašto onda u krizama dolazi do kašnjenja ili čak zaustavljanja isplata?
Problem je u tome što proof-of-reserves nije garancija povjerenja. On pokazuje stanje imovine u jednom trenutku. Ne govori ništa o tome je li platforma likvidna, ima li dovoljno sredstava za isplate u svakom trenutku ili postoje skriveni rizici u pozadini.
Drugim riječima, vidiš koliko coina postoji, ali ne vidiš dugove. Ako mjenjačnica ima više obveza nego imovine, PoR to sam po sebi ne otkriva.
Još jedan problem je što je PoR često samo snapshot. Stanje u jednom trenutku može izgledati dobro, ali ne znaš što se događalo prije ili što će se dogoditi nakon toga.
Bez jasnog uvida u obveze, proof-of-reserves ne može dokazati solventnost. A upravo je to ono što korisnicima treba kad svi krenu povlačiti sredstva odjednom.
Zanimljivo je da je krajem 2025. CEO Binance objavio da su korisnička sredstva verificirana kroz proof-of-reserves dosegla oko 162,8 milijardi dolara.
Izvor: cointelegraph
Što PoR zapravo dokazuje i kako se radi?
U praksi, proof-of-reserves ima dva dijela: imovina i, idealno, obveze.
Kod imovine je stvar dosta jednostavna. Mjenjačnica pokaže da kontrolira određene wallet adrese. To radi tako da javno objavi adrese ili potpiše poruku privatnim ključem. Time dokazuje da stvarno ima pristup tim coinima onchain.
Obveze su puno kompliciranije. Većina mjenjačnica uzme snapshot stanja korisničkih računa i to zapiše u tzv. Merkle tree, često Merkle-sum varijantu. Na taj način se podaci mogu provjeriti bez da se otkriju svi detalji.
Korisnik onda može provjeriti je li njegov balans uključen u taj snapshot. To se radi preko tzv. inclusion proofa. Drugim riječima, možeš potvrditi da si uračunat, ali ne vidiš tuđe stanje.
Kad je sve napravljeno kako treba, PoR može pokazati da onchain imovina pokriva korisničke balance u tom jednom trenutku.
Ali opet, to vrijedi samo za taj snapshot. Ne govori ništa o stanju prije ili poslije, niti garantira da će sredstva biti dostupna kad svi krenu povlačiti.
Izvor: cointelegraph
Kako mjenjačnica može “proći PoR”, a i dalje biti rizična?
Proof-of-reserves može povećati transparentnost, ali ne smije biti jedini signal da je sve u redu.
Ako vidiš samo imovinu, bez kompletnih obveza, ne znaš je li firma stvarno solventna. Walleti mogu izgledati jaki, ali obveze mogu biti nepotpune ili selektivno prikazane. Tu često fale stvari kao što su zajmovi, derivati, pravni rizici ili offchain dugovi. Ukratko, vidiš da coini postoje, ali ne znaš može li mjenjačnica pokriti sve što duguje.
Drugi problem je taj snapshot moment. Jedan izvještaj ne govori kako je stanje izgledalo prošli tjedan ili što se događa dan nakon. U teoriji, sredstva se mogu privremeno posuditi da bi slika izgledala bolje, pa se kasnije maknu.
Tu su i tzv. encumbrances, odnosno ograničenja nad imovinom. PoR obično ne pokazuje jesu li coini založeni kao kolateral, posuđeni dalje ili na neki način već “rezervirani”. To znači da možda nisu stvarno dostupni kad krene veća navala povlačenja.
Likvidnost je još jedan problem. Nije isto imati assete i moći ih brzo prodati bez velikog pada cijene. Ako je velik dio rezervi u coinima s malim volumenom, u stresnim situacijama to postaje ozbiljan rizik. PoR to ne pokriva. Za to trebaju dodatni podaci o riziku i likvidnosti.
Zaključak je jednostavan. Mjenjačnica može izgledati dobro na papiru i proći PoR, a da u stvarnosti i dalje ima ozbiljne slabosti u pozadini.
Izvor: cointelegraph
PoR nije isto što i revizija
Velik dio problema s povjerenjem dolazi iz krivih očekivanja.
Mnogi korisnici gledaju na PoR kao na neku vrstu “sigurnosnog certifikata”. U stvarnosti, većina PoR izvještaja je bliža tzv. agreed-upon procedures. To znači da netko provjeri određene stvari i samo napiše što je našao, bez ikakvog zaključka o ukupnom financijskom stanju firme.
Klasična revizija je nešto drugo. Ona daje mišljenje unutar jasno definiranog okvira i pokušava odgovoriti na pitanje je li poslovanje zdravo. Kod AUP pristupa toga nema. Dobiješ popis što je testirano i što je pronađeno, a interpretacija ostaje na tebi.
Na to su upozorili i regulatori. Public Company Accounting Oversight Board je naglasio da su PoR izvještaji ograničeni i da ih se ne bi smjelo tretirati kao dokaz da mjenjačnica može pokriti sve obveze. Problem je i to što ne postoji jedinstveni način kako se PoR radi i prezentira.
Zbog toga je cijela priča došla pod veći fokus nakon 2022. Mazars je čak pauzirao suradnju s crypto klijentima jer su postojale zabrinutosti oko toga kako se PoR izvještaji prikazuju i kako ih javnost interpretira.
Poanta je jednostavna. PoR može dati određeni uvid, ali nije isto što i prava revizija i ne može se tako gledati.
Izvor: cointelegraph
PoR pomaže, ali nije dovoljan
Proof-of-reserves je bolji nego ništa, ali i dalje je ograničen i daje samo uski pogled na stanje u jednom trenutku, iako se često predstavlja kao nešto puno sigurnije.
Sam PoR ne dokazuje solventnost, likvidnost ni kvalitetu kontrola, zato ga ne treba gledati kao znak da je sve “sigurno” bez dodatnih provjera. Bitno je znati jesu li u izvještaj uključene i obveze ili se prikazuje samo imovina, jer bez obveza nema stvarne slike solventnosti. Također treba paziti što je sve obuhvaćeno, jer neki izvještaji izostavljaju margin, yield proizvode, zajmove ili offchain obveze, što može značajno promijeniti sliku rizika.
Važno je i razumjeti radi li se o jednom snapshotu ili o kontinuiranom praćenju, jer se stanje na jedan dan može prikazati boljim nego što stvarno jest, dok kontinuitet daje puno realniji uvid. Uz to, treba provjeriti jesu li rezerve stvarno dostupne ili su već negdje vezane kao kolateral ili posuđene dalje, jer “held” ne znači nužno i “dostupno” u situaciji kad svi krenu povlačiti sredstva.
Na kraju, treba uzeti u obzir i tip samog izvještaja, jer većina PoR izvještaja ima ograničen opseg i ne daje mišljenje kao prava revizija.
Zaključak je jednostavan: PoR je koristan signal, ali nije dovoljan sam za sebe i uvijek ga treba gledati u širem kontekstu.