93% svih Bitcoina već je izrudareno – što to znači?

Koliko je Bitcoina ostalo za izrudariti?

Ukupna količina Bitcoina koja će ikada postojati ograničena je na 21 milijun BTC — broj koji je zauvijek “zakucan” u samom kodu Bitcoin protokola. Ovo fiksno ograničenje ne može se promijeniti bez radikalne promjene pravila mreže, što je ujedno i ključni element Bitcoinove vrijednosti kao deflacijske imovine.

Do svibnja 2025. već je izrudareno otprilike 19,6 milijuna Bitcoina, odnosno oko 93,3% ukupne ponude. To znači da je ostalo za izrudariti još otprilike 1,4 milijuna BTC — no ti će se preostali Bitcoini stvarati izrazito sporo.

Razlog tome leži u načinu na koji Bitcoin izdaje nove kovanice: kroz događaj poznat kao “prepolovljenje” (halving). Kada je Bitcoin pokrenut 2009. godine, nagrada za svaki novi blok bila je 50 BTC. Svakih 210.000 blokova (otprilike svake četiri godine), ta se nagrada prepolovi. Budući da su početne nagrade bile izrazito velike, više od 87% Bitcoina izrudareno je već do kraja 2020. godine. Svako sljedeće prepolovljenje drastično usporava tempo stvaranja novih Bitcoina, pa će tako preostalih 6,7% biti rudareno kroz više od jednog stoljeća.

Procjene govore da će čak 99% svih Bitcoina biti izrudareno do 2035. godine, dok će se posljednji dijelovi — posljednji “satoshiji” — proizvoditi sve do 2140. godine, zahvaljujući sve manjoj nagradi koja nikada zapravo ne pada na nulu.

Ova matematički programirana oskudica, zajedno s nepromjenjivim ograničenjem ukupne ponude, čini Bitcoin sličnim zlatu — ali s još većom predvidljivošću. Dok zalihe zlata rastu oko 1,7% godišnje, Bitcoinova se stopa izdavanja konstantno i transparentno smanjuje. Zanimljivo, krivulja izdavanja Bitcoina nije konačna u tradicionalnom smislu – nagrade se sve više smanjuju u asimptotskom obrascu, pri čemu mreža rudarenje nastavlja još desetljećima, sve do 2140.

Kako izgubljeni Bitcoini čine još veću oskudnost

Iako je više od 93% ukupne količine Bitcoina već izrudareno, to ne znači da su svi ti Bitcoini zapravo dostupni na tržištu. Značajan dio te ponude trajno je izgubljen — zbog zaboravljenih lozinki, izgubljenih novčanika, uništenih hard diskova ili jednostavno zato što su rani korisnici zauvijek ostavili svoje kovanice netaknute.

Procjene analitičkih firmi poput Chainalysis i Glassnode ukazuju da je između 3,0 i 3,8 milijuna Bitcoina — otprilike 14% do 18% ukupne ponude — vjerojatno zauvijek izgubljeno. Među njima su i neki poznati slučajevi, poput adrese za koju se vjeruje da pripada Satoshiju Nakamotu, a koja sama sadrži više od 1,1 milijun BTC.

To znači da stvarna količina Bitcoina koja kruži tržištem vjerojatno nije 21 milijun, već bliže 16 do 17 milijuna — i ta brojka se više ne može povećati. Za razliku od fizičkih dobara poput zlata, izgubljeni Bitcoini se ne mogu “ponovno iskopati” ni pronaći — kad se jednom izgube pristupni ključevi, ti kovanici postaju zauvijek nedostupni. Time se ukupna ponuda s vremenom zapravo smanjuje.

Za usporedbu, oko 85% svjetske zalihe zlata već je iskopano — oko 216.000 tona — ali gotovo sve to zlato i dalje postoji u opticaju, bilo u obliku nakita, poluga, fondova ili centralnobankarskih rezervi. Zlato se može pretopiti i reciklirati; Bitcoin, jednom izgubljen, više se ne može vratiti.

Ova razlika Bitcoinu daje dodatnu dimenziju oskudnosti — ne samo da njegova ponuda prestaje rasti, već se tiho i nepovratno smanjuje. Kako mreža sazrijeva, Bitcoin ulazi u monetarnu fazu sličnu zlatu: niska nova emisija, koncentracija u vlasništvu i sve veća osjetljivost na potražnju. No, Bitcoin ide i korak dalje: njegova gornja granica je apsolutna, stopa gubitka trajna, a raspodjela potpuno transparentna i javno provjerljiva.

To bi moglo imati nekoliko važnih posljedica:

  • Povećana volatilnost cijene, jer sve manja količina dostupnih Bitcoina pojačava utjecaj tržišne potražnje
  • Dugoročna koncentracija vrijednosti u rukama onih koji znaju čuvati svoje ključeve i ostaju aktivni
  • Likvidnosna premija, gdje “potrošivi” Bitcoini imaju veću ekonomsku vrijednost od onih koji miruju

U ekstremnim slučajevima, mogli bismo svjedočiti razdvajanju između “cirkulirajućih Bitcoina” i “nedostupnih Bitcoina”, pri čemu prvi sve više preuzimaju ekonomsku važnost — osobito u vremenima ograničene tržišne likvidnosti ili globalnih financijskih nestabilnosti.

Što će se desiti kad su svi Bitcoini izrudareni?

Jedno od najčešćih pitanja vezanih uz Bitcoin glasi: što će se dogoditi kad se izrudari posljednji Bitcoin? Hoće li mreža tada izgubiti sigurnost jer više neće biti nagrada za rudare? Iako ta zabrinutost zvuči logično, stvarnost je daleko složenija — i znatno optimističnija.

Bitcoinova ekonomija rudarenja oslanja se na samoregulirajući mehanizam poticaja. Ako rudarenje postane neisplativo — bilo zbog niske cijene Bitcoina ili zbog visokih troškova energije — rudari napuštaju mrežu. To potom automatski aktivira prilagodbu težine rudarenja (tzv. “difficulty adjustment”), koja se događa svakih 2.016 blokova, odnosno otprilike svaka dva tjedna. Cilj je održati prosječno vrijeme između blokova na oko 10 minuta, neovisno o broju aktivnih rudara.

Ovaj sustav samobalansiranja znači da se mreža uvijek prilagođava tržišnim uvjetima. Kada cijena padne ili nagrade postanu manje, manje efikasni rudari odustaju, a oni koji ostanu imaju niže troškove i veći udio u nagradama. Sustav se stalno usklađuje s realnim ekonomskim uvjetima, čime se osigurava dugoročna održivost.

Ova otpornost već je bila testirana u praksi. Nakon što je Kina 2021. zabranila rudarenje, globalni Bitcoin hashrate (računalna snaga mreže) pao je za više od 50% u samo nekoliko tjedana. Ipak, mreža je nastavila raditi bez prekida, a hashrate se potpuno oporavio u roku od nekoliko mjeseci — jer su rudari preselili operacije u druge zemlje s povoljnijim uvjetima.

Ključno je shvatiti da sigurnost mreže ne ovisi o apsolutnoj količini BTC nagrade, već o tome može li rudarenje ostati profitabilno. Čak i kad se nagrada po bloku svede na 0,78125 BTC (nakon halvinga 2028.) — ili još manje — rudari će i dalje osiguravati mrežu ako tržišna cijena pokriva njihove troškove.

U dalekoj budućnosti, oko 2140. godine, kad se nagrada za blok gotovo potpuno ukine, očekuje se da će rudari svoje prihode ostvarivati isključivo iz transakcijskih naknada. A prijelaz prema tome već je započeo. Na primjer, 20. travnja 2024., nakon lansiranja Runes protokola, rudari su zaradili preko 80 milijuna dolara samo u transakcijskim naknadama — daleko više od 26 milijuna dolara koliko su istog dana dobili iz nagrada za blokove. To je bio prvi put u povijesti Bitcoina da su naknade nadmašile nagradu za blok.

Drugim riječima, i kad zadnji Bitcoin bude izrudaren, mreža će i dalje funkcionirati. Zahvaljujući pametno dizajniranom sustavu prilagodbe težine, tržišnoj ekonomiji i evoluciji prihoda rudara prema naknadama, Bitcoin ostaje jedan od najotpornijih monetarnih sustava ikad stvorenih.

Budućnost Bitcoin rudarenja

Često se pogrešno pretpostavlja da će rast cijene Bitcoina automatski dovesti do beskonačnog rasta potrošnje energije. U stvarnosti, rudarenje nije vođeno isključivo cijenom, već profitabilnošću — a to uključuje i troškove energije, opreme i učinkovitosti.

Kako se nagrade za blokove sve više smanjuju, rudari su prisiljeni poslovati uz sve tanje profitne margine. To ih motivira da traže najjeftinije i najčišće izvore energije. Nakon kineske zabrane rudarenja 2021. godine, velik dio globalnog hashratea premjestio se u regije poput Sjeverne Amerike i sjeverne Europe, gdje rudari sve više koriste višak iz hidroelektrana, energiju vjetra te nedovoljno iskorištene kapacitete elektroenergetskih mreža.

Prema podacima Cambridge Centre for Alternative Finance, između 52% i 59% rudarenja Bitcoina danas se oslanja na obnovljive ili nisko-emisijske izvore energije. Taj trend dodatno potiču i regulatorni okviri — neka zakonodavstva nude poticaje za rudarenje na obnovljivim izvorima, dok druga sve strože kažnjavaju operacije koje koriste fosilna goriva.

Osim toga, Bitcoin ima ugrađeni mehanizam samoregulacije: što više rudara pokušava ući u mrežu, to se više povećava težina rudarenja, što smanjuje profitabilnost i sprječava nekontrolirani rast potrošnje energije. Dakle, čak i u scenariju rasta cijene, energetska potrošnja neće nužno slijediti istu putanju.

Rudarenje na obnovljivim izvorima ima i svoje izazove — od nestabilnosti opskrbe do potrebe za lokaliziranom infrastrukturom — ali scenarij beskonačne ekspanzije rudarenja na ugljen ili naftu postaje sve manje vjerojatan. Umjesto toga, budućnost Bitcoin rudarenja vjerojatno će biti obilježena tehnološkom efikasnošću, regulatornim pritiscima i sve većom orijentacijom prema održivim energetskim rješenjima.

Nadamo se da ste naučili nešto novo i korisno čitajući današnji blog. Ako imate bilo kakva pitanja ili prijedloge uvijek nam se možete obratiti na našim društvenim mrežama (Twitter, Instagram).